Sve veći broj djece u Bosni i Hercegovini danas pohađa privatne vrtiće, jer u javnim predškolskim ustanovama često nema dovoljno mjesta. U nekim sredinama problem je još veći javni vrtići uopće ne postoje, pa su roditelji potpuno upućeni na privatni sektor.
U Zenici, roditelji za mjesečni boravak djeteta u privatnom vrtiću izdvajaju i više od 300 KM, a razlog visoke cijene, prema navodima iz privatnih ustanova, leži u tome što privatni vrtići nemaju institucionalnu podršku i ne ostvaruju pravo na subvencije kao javne ustanove.
Roditelj i suvlasnik privatne predškolske ustanove u Zenici Aldin Alić upozorava za Večernji list da bi cijene uskoro mogle dodatno rasti. Kako navodi, najavljena poskupljenja i povećanje minimalne plaće mogli bi imati lančani efekat na sve troškove poslovanja, što bi se direktno odrazilo na roditelje.
Vlasnici privatnih vrtića ističu da mjesečni troškovi rada prelaze 20.000 KM, u šta ulaze plate zaposlenih, prehrana djece i administrativni izdaci. Zbog toga poručuju da bez pomoći sistema teško mogu održati postojeće cijene.
Sličnu poruku šalje i ravnateljica privatne predškolske ustanove u Zenici Delila Ramić, koja navodi da je situacija posebno nezahvalna za roditelje jer se svako povećanje troškova i inflacija odmah “prelije” na mjesečnu naknadu.
Istovremeno, Grad Zenica, kako se navodi, subvencionira isključivo javne predškolske ustanove, dok su privatni vrtići izostavljeni iz sistema podrške, iako obavljaju istu djelatnost. U pojedinim sredinama, poput Tešnja, Doboja Juga i Žepča, javni vrtići uopće ne postoje, pa roditelji nemaju alternativu.
Za razliku od Zenice, kao primjer drugačijeg pristupa navodi se Maglaj, gdje su iz budžeta osigurana sredstva za subvencioniranje privatnih vrtića u iznosu od 30 posto ukupne cijene boravka, bez obzira na materijalni status roditelja. Načelnik općine Maid Suljaković navodi da su rezultati vidljivi već nakon godinu dana, jer je broj djece u vrtićima porastao za oko 25 posto, što je otvorilo i potrebu za osnivanjem novih ustanova.
Iako je nadležnost za predškolski odgoj prvenstveno na lokalnim zajednicama, određeni oblici podrške postoje i na kantonalnom nivou, poput finansiranja obaveznog predškolskog odgoja u trajanju od tri mjeseca, u kojem mogu učestvovati i privatni vrtići. Međutim, sagovornici naglašavaju da ključna odgovornost za subvencioniranje i dalje ostaje na lokalnim vlastima.
Ako se trendovi nastave, upozoravaju iz privatnih ustanova, boravak djece u vrtiću mogao bi postati luksuz za sve veći broj porodica. Bez sistemske podrške, teret predškolskog odgoja ostat će na roditeljima, a privatni vrtići će, kako navode, biti primorani na nova poskupljenja kako bi opstali.
