U selu Mudrike, smještenom ispod Babanovca na Vlašiću, porodica Smaile Mehić njeguje tradiciju proizvodnje vrhunskog kravljeg i ovčijeg sira već više od 150 godina. Njihov eko turizam, poznat kao “Mehić eko turizam”, nudi posjetiteljima priliku da kupe različite vrste sireva, čime su postali omiljeni među turistima koji posjećuju ovo područje u Travniku.
Smaila Mehić, koja je odgovorna za proizvodnju sira, kaže da se tradicija izrade sira prenosila se s koljena na koljeno, a Smaila je sve naučila od svoje svekrve i supruga.
“Čak iako nisam znala kako se šta radi, ja sam radila, a muž je to nadzirao. Imala sam sreću da imam tri sina, pa su svi zajedno s majkom učili. Moj suprug je bio posebno posvećen mom učenju, pa je sve što sam radila nadgledao i savjetovao”, priča Smaila.
“Iako nisam znala kako se šta radi, ja sam radila, a muž je to krunisao kako sir ide, kako vodu piju, kako zrije, u koje se vrijeme kupi, je li hladno, je li toplo. Ima 10 godina kako je umro, ja sam nastavila sve do penzije”, kaže Smaila.
Priča kako na selu treba raditi, imaju zemlje, pa uvijek drže oko 100 ovaca, podmlađuju svoje stado, a imaju i sedam, osam krava, po dvije, tri junice, “bušice, ono baš što pripadaju planini”.
“Prvo napravim sir sa majom, da sazrije u kaci, onda se suši na dimu od smreke, pa od bukove piljevine, on je isto permezan”, pojašnjava Smaila izradu kravljeg “crnog sira”.
Dodaje da ona punomasni košta 20 maraka po kilogramu.
Iako je njen suprug preminuo prije deset godina, Smaila je nastavila s proizvodnjom sira do penzije. Na selu se uvijek ima posla, pa Mehići uzgajaju oko 100 ovaca, redovno obnavljajući svoje stado, te imaju i nekoliko krava, junica i bušica, karakterističnih za planinske krajeve.
Proizvodnja sira kod Mehića nije samo posao, već i tradicija koju su prenijeli na sljedeće generacije. Smaila se ponosi time što je uspjela naučiti svoje unuke kako praviti kvalitetan sir. Njene mušterije prepoznaju kvalitetu njenih proizvoda, pa je često izlaže na sajmovima, gdje je njen sir uvijek tražen.
“Mušterije koje me poznaju od ranije odmah prilaze i kupuju sir. Na Mostarskom sajmu nisam morala ništa objašnjavati, ljudi su odmah znali šta žele”, kaže Smaila.
Nakon što je otišla u penziju, Smaila se posvetila samo prodaji gotovih proizvoda, dok njena snaha nastavlja tradiciju proizvodnje sira. Sa zadovoljstvom ističe da ne brine za budućnost proizvodnje u svojoj porodici, jer je uspjela naučiti svoje unuke da proizvode izvrstan sir.
