U vrijeme kada sve više mladih ljudi napušta Bosnu i Hercegovinu u potrazi za boljim životom, iz Posušja stiže priča koja vraća vjeru u domaći rad i upornost. Četvorica braće odlučila su ostati na svom ognjištu i zajedničkim snagama razvijati poljoprivrednu proizvodnju od koje danas uspješno žive.
Sve je počelo zahvaljujući Josipu, koji je godinama gajio posebnu ljubav prema životinjama i radu na farmi. Njegova ideja ubrzo je postala porodični projekat kada su mu se pridružili brat Mladen i još dvojica braće. Zajednički cilj bio je stvoriti kvalitetno i čistokrvno stado koje će biti temelj ozbiljne proizvodnje.
Put ih je preko poznanika iz Tomislavgrada odveo do Austrije, gdje su pronašli uzgajivača sanskih koza. Upravo su se za ovu rasu odlučili zbog njenog mirnog temperamenta i jednostavnijeg rada u odnosu na druge vrste. Kako kažu, njihove koze lako prate čovjeka, same ulaze u objekte i znatno olakšavaju svakodnevne poslove na farmi.
Prije dvije godine na farmu je stiglo prvo stado od 52 koze i tri jarca. Posao se razvijao brže nego što su očekivali pa su prije nekoliko mjeseci nabavili dodatnih 60 grla. Danas njihova proizvodnja kontinuirano raste, a cjelokupne količine mlijeka bez problema prodaju mljekarama koje redovno dolaze po otkup.
Braća ističu da tržište traži mnogo više nego što trenutno mogu proizvesti. Cijena kozjeg mlijeka na kućnom pragu kreće se između 4,5 i 5 konvertibilnih maraka po litru, a dugoročni plan je pokretanje vlastite proizvodnje sira kako bi dodatno povećali vrijednost svojih proizvoda.
Iako posao na farmi praktično traje cijeli dan i ne poznaje radno vrijeme, kažu da im ništa nije teško jer rade ono što vole. Njihova želja je da u narednom periodu povećaju stado na između 200 i 250 grla, čime bi farma postala jedna od ozbiljnijih u ovom dijelu Hercegovine.
Priča četvorice braće iz Posušja pokazuje da uspjeh nije rezervisan samo za velike gradove ili odlazak u inostranstvo. Uz rad, zajedništvo i jasnu viziju moguće je izgraditi budućnost i na hercegovačkom selu, a njihov primjer danas mnogi navode kao dokaz da se od poštenog rada i dalje može živjeti.
