Hercegovačka polja, iako plodna, ostaju neobrađena, postavljajući pitanje održivosti proizvodnje hrane i budućnosti ruralnog razvoja.
U Hercegovini, gdje su neobrađena polja česta, stariji stanovnici i dalje preuzimaju glavnu ulogu u proizvodnji hrane, a nedostatak mladih pokazuje neizvjesnost budućnosti.
Jedan od izazova je visok postotak uvoza pšenice u Bosnu i Hercegovinu, posebno iz Ukrajine. S obzirom na sukobe i neizvjesnosti u toj zemlji, postavlja se pitanje o kvaliteti uvezenog žita i njegovom utjecaju na prehrambene proizvode. Osiguranje domaće proizvodnje postaje ključno pitanje.
Rješenja poput komasacije ili uvođenja poreza na neobrađenu zemlju razmatraju se kao načini poticanja aktivnog korištenja poljoprivrednog zemljišta. Primjer općine Ravno, gdje komasacija nije dala očekivane rezultate, pokazuje potrebu za inovativnim pristupom rješavanju problema.
Osim ekonomske dimenzije, neobrađena polja Hercegovine imaju i turistički potencijal koji trenutno nije iskorišten. Aktivnosti poput obnove vinograda u Ljubuškom mogu pridonijeti promociji hercegovačkih proizvoda i turističke atraktivnosti.
Naglašava se potreba da se zajednica, struka i vlasti angažiraju u pronalaženju održivih rješenja kako bi se očuvala proizvodnja hrane, potaknuo rad u poljoprivredi i iskoristio turistički potencijal neobrađenih hercegovačkih polja.
