Hercegovački inat jači od svega: Braća od jednog konja napravili ergelu rijetke bosanske pasmine

U Boljunima kod Stoca braća Boško, Domagoj i Tomislav Šutalo čuvaju nešto što bi Bosna i Hercegovina mogla zauvijek izgubiti. Na porodičnoj zemlji razvili su ergelu bosanskog brdskog konja, jedine autohtone pasmine konja u našoj zemlji, čija se preostala populacija procjenjuje na svega nešto više od 200 grla.

Njihova priča počela je uspomenama na djedovo krdo, nastavila se povratkom na porodičnu zemlju, a presudan trenutak bio je događaj koji ih je, umjesto da ih zaustavi, dodatno učvrstio u odluci da ostanu.

Boško Šutalo tvrdi da su nepoznate osobe ubile njihovog prvog konja nakon što su se braća vratila na djedovinu. Kaže da njihov povratak i ponovno korištenje vlastite zemlje pojedincima nisu odgovarali.

Za braću taj događaj nije označio kraj, nego početak. Iz tuge i hercegovačkog inata nastala je ergela koja danas ima 25 bosanskih brdskih konja.

Od jednog konja do uzgojnog centra

Ergelu Šutalo osnovali su 2022. godine. Počeli su s jednim konjem, a zatim nabavili još četiri. Samo četiri godine kasnije brinu o 25 grla, uz još nekoliko konja za koje bi DNK analizama trebalo utvrditi pripadaju li ovoj rijetkoj pasmini.

Riječ je o prvom uzgojnom centru bosanskog brdskog konja u ovom dijelu Hercegovine.

Braći broj grla nije najvažniji. Kod pasmine čija se cjelokupna populacija mjeri stotinama, svaka odluka o uzgoju može imati dugoročne posljedice.

Interesovanje drugih ljudi postoji, ali Šutale trenutno nemaju dovoljno konja da bi ih ustupali novim uzgajivačima. Njihova želja je da se pasmina širi, ali najprije moraju povećati broj zdravih i genetski potvrđenih grla.

Mali konj nevjerovatne snage

Bosanski brdski konj nije visok i izgledom ne djeluje moćno poput velikih sportskih pasmina. Njegova stvarna vrijednost krije se u snazi, izdržljivosti i sposobnosti da preživi u teškim planinskim uslovima.

Konj težak oko 350 kilograma nekada je mogao nositi i do 150 kilograma tereta. Bio je otporan na bolesti, skroman u ishrani i sposoban prolaziti terenima na kojima nije bilo puteva.

Prije dolaska traktora i druge mehanizacije, upravo je ovaj konj mnogim hercegovačkim porodicama omogućavao život. Prenosio je drva, duhan, poljoprivredne proizvode, vodu i druge terete preko planina i kamenjara.

Pradjed braće Šutalo konjima je nosio vodu radnicima koji su gradili nekadašnju Ćirinu prugu. Tako je ova pasmina u njihovoj porodičnoj historiji ostala vezana za rad, zemlju i opstanak.

Vratili se iz inostranstva na djedovinu

I sama braća dio života provela su izvan Bosne i Hercegovine. Ipak, odlučili su se vratiti u Boljune i nastaviti ono što je započeo njihov djed.

Njihov povratak nije bio jednostavan. Boško tvrdi da su pojedinci pokušali zaustaviti njihove planove ubistvom prvog konja. Umjesto odustajanja, braća su taj događaj pretvorila u dodatnu motivaciju.

Danas na mjestu na kojem je trebao završiti njihov san stoji ergela sa 25 konja i planovima koji daleko nadilaze sam uzgoj.

Žele oživjeti staze između stećaka, jezera i stare pruge

Braća Šutalo žele povezati očuvanje bosanskog brdskog konja s turističkim razvojem Boljuna i šireg područja Stoca.

U blizini se nalaze nekropola stećaka upisana na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, Park prirode Hutovo blato, Krupa, Bregava, Svitavsko i Deransko jezero te ostaci stare Ćirine pruge, tuneli, usjeci i brojni vidikovci.

Plan je da posjetioci ovaj kraj upoznaju kroz organizirano terensko jahanje starim stazama kojima su nekada svakodnevno prolazili ljudi i konji.

Projekt još nije zvanično pokrenut jer braća žele urediti svaki detalj prije dolaska prvih gostiju. U međuvremenu su počeli organizirati vožnje quadovima, kojima posjetiocima pokazuju prirodne i historijske ljepote ovog dijela Hercegovine.

Porodica raspolaže i sa približno 35 hektara zemljišta na području Hutova blata, koje želi uključiti u buduću turističku ponudu.

Konji koji su nekada odvodili teret sada bi mogli dovoditi ljude

Nekada je bosanski brdski konj preko hercegovačkog kamena nosio ono od čega su porodice živjele. Danas bi ista pasmina mogla postati razlog zbog kojeg će ljudi ponovo dolaziti u Boljune.

Braća Šutalo ne pokušavaju napraviti vještačku atrakciju. Njihov cilj je sačuvati ono što već postoji konje, stare puteve, stećke, jezera, rijeke i porodičnu priču koja je preživjela rat, iseljavanje i jedan bolan početak.

Od jednog ubijenog konja, prema tvrdnji porodice, do ergele s 25 grla prošle su samo četiri godine. To je priča o povratku, upornosti i hercegovačkom inatu, ali prije svega o borbi da bosanski brdski konj ne postane pasmina koju ćemo jednog dana gledati samo na starim fotografijama, javlja Bljesak.info.