Nizozemski poduzetnik Dennis Dietrich Cornelissen otvorio je 2011. godine tvornicu u Bosni i Hercegovini, obećavajući nova ulaganja i zapošljavanje. Sedam godina kasnije, proizvodnja u fabrici kreveta Napco Beds factory u Petrovu je ugašena, investitor se povukao, a iza njega je ostao višemilionski porezni dug.
Prema podacima Uprava za indirektno oporezivanje BiH, ova kompanija duguje Bosni i Hercegovini oko 1,12 miliona KM neplaćenog PDV-a. Napco Beds je samo jedna od više od 1.340 firmi koje se nalaze na listi najvećih poreznih dužnika, a od kojih UIO potražuje ukupno oko 317 miliona KM za neplaćeni PDV i akcize.
Na listi dužnika, osim domaćih javnih i privatnih preduzeća, nalaze se i firme u djelimičnom ili većinskom stranom vlasništvu. Poslovni registri pokazuju da je većina tih kompanija u međuvremenu zatvorena, a njihovi bankovni računi blokirani, što naplatu duga čini gotovo nemogućom.
“Najznačajniji strani investitor”, a milion duga
Tvornica kreveta u Petrovu zapošljavala je oko 400 radnika i izvozila proizvode u više evropskih zemalja. Zatvorena je 2018. godine, nakon što je vlasnik u istoimenoj kompaniji u Nizozemskoj proglasio bankrot. Prema nizozemskim registrima, firma je u postupku likvidacije.
Kineske trgovine, zatvorena vrata i blokirani računi
U posljednje dvije decenije u BiH je otvoren veći broj trgovina u vlasništvu kineskih državljana. Zvaničnih podataka o njihovom tačnom broju nema, ali prema listi UIO, desetak takvih firmi duguje državi ukupno oko 905.000 eura.
Većina tih trgovina, koje su poslovale uglavnom u Sarajevu i Brčkom, danas je zatvorena, a računi su im blokirani. Jedna od njih, smještena u sarajevskom naselju Rajlovac, duguje oko 85.000 eura. Njena vlasnica je u prvostepenom postupku bila osuđena na pet godina zatvora za pranje novca, dok je oslobođena optužbi za poreznu utaju. Nakon žalbe, presuda je ukinuta, a ishod ponovnog postupka nije javno poznat.
Zaposlenica nove trgovine, koja danas posluje na istoj adresi, izjavila je za RSE da nije rijetkost da se nakon zatvaranja jedne, ubrzo otvara nova radnja u kineskom vlasništvu.
Zašto je dug gotovo nemoguće naplatiti?
Poreski savjetnik Dejan Radić objašnjava za RSE da je u većini slučajeva naplata dugova nemoguća jer se dug zakonski naplaćuje od firme registrovane u BiH, a ne od njenog vlasnika. “Često se dešava da kompanija nema imovine, vlasnici su izvan BiH, a kapital je izvučen. Dug tada postaje praktično nenaplativ”, ističe Radić.
Iz UIO navode da strani osnivači često napuštaju BiH, a kada firma nema imovine, nema ni osnova za prinudnu naplatu. Dodatni problem je praksa da strani državljani budu upisani kao odgovorne osobe, dok se domaći državljani pojavljuju samo kao punomoćnici, koji zakonski ne odgovaraju za dug.
Isti dužnici, godinama
Ekonomski analitičar Igor Gavran upozorava da UIO ne bi smio čekati da se dug nagomila. “Ako se reaguje tek kada dug premaši vrijednost imovine, tada je već kasno”, kaže Gavran, dodajući da institucije često nekritički prihvataju strane investitore, bez ozbiljne provjere njihove reputacije i namjera.
Na listi poreznih dužnika godinama se nalaze ista imena. Među najvećim dužnicima su i javna preduzeća, poput sarajevskog GRAS-a, s dugom od gotovo 30 miliona KM, zatim Rudnika Kreka u Tuzli i privatne kompanije Bosmal.
Radić ističe da se dugovi javnih preduzeća često “toleriraju” jer bi prinudna naplata značila prekid javnih usluga. “Zato se ide na reprogramiranje, a sistem naplate ostaje neefikasan”, zaključuje.
Kazne postoje, ali rijetko bole
Zakoni u BiH za poreznu utaju predviđaju novčane i zatvorske kazne od šest mjeseci do deset godina. U praksi, sudovi često izriču blaže kazne. Među strožim presudama je ona iz 2020. godine, kada je Sud BiH Emira Suljića osudio na četiri i po godine zatvora zbog utaje PDV-a od 580.000 KM.
Ipak, dok pojedinci završavaju pred sudom, sistemski problem ostaje: strani investitori mogu otići, firme se gase, a dug prema državi i građanima ostaje.
