Građani Bosne i Hercegovine suočavaju se s ozbiljnim financijskim izazovima dok se borbe s mjesečnim troškovima života koji znatno premašuju prosječne prihode. Troškovi života rastu na svim razinama, uključujući hranu, gorivo i ostale osnovne potrebe.
Uprkos skromnom životnom stilu, građani se osjećaju pritisnutima, a niska razina plata u Bosni i Hercegovini postaje sve manje dovoljna za pokrivanje osnovnih životnih troškova.
Prema procjenama Numbea, porodicama u BiH, bez kirije, potrebno je više od 3500 KM mjesečno, dok je prosječna plata nešto viša od 1150 KM.
Građani u Mostaru, Sarajevu i Banjoj Luci suočavaju se s dodatnim troškovima od 200-tinjak maraka više od prosjeka u BiH.
Cijene hrane, pića, stanarine, vrtića i taksi usluga variraju u različitim gradovima, stvarajući dodatni teret na budžetima građana.
Vožnja lokalnim prijevozom varira, a karta u jednom smjeru stoji 2,30 KM u Banjoj Luci, 1,60 KM u Sarajevu i 1,70 KM u Mostaru.
Mjesečna karta lokalnog prijevoza košta 57,50 KM u Mostaru, 57 KM u Banjoj Luci i 53 KM u Sarajevu.
Vožnja taksijem ima slične cijene u sva tri grada, s početnom tarifom od 2,50 KM u Sarajevu i Banjoj Luci te 3 KM u Mostaru.
Prosječna plata u BiH nije dovoljna za pokrivanje troškova kirije, pa mnoge porodice trebaju jednu cijelu plaću samo za tu namjenu.
Najam trosobnog stana u središtu Mostara stoji oko 730 KM, u Sarajevu gotovo 900 KM, a u Banjoj Luci oko 850 KM.
Roditelji čije je dijete u cjelodnevnom boravku privatnog vrtića u Sarajevu izdvajaju oko 350 KM, što čini glavni bh. grad rekorder.
Roditelji u Banjoj Luci plaćaju oko 250 KM, a u Mostaru oko 320 KM za istu uslugu.
Djeca koja pohađaju međunarodne osnovne škole u Sarajevu i Mostaru stvaraju dodatne financijske izazove za porodicu, s godišnjim troškom od preko 5000 KM.
Još jednom, financijska stvarnost građana Bosne i Hercegovine pokazuje potrebu za boljim pristupom ekonomskim pitanjima, uz fokus na povećanje primanja i kontrolu rastućih životnih troškova.