Vještačka inteligencija se globalno razvija takvom dinamikom kakvom, čini se, nije razvijala nijedna industrija ranije. Ona više nije tema o kojoj govore samo programeri i IT stručnjaci, već je prisutna u ekonomiji, privredi, biznisu, institucijama… Gdje je u tom trendu BiH i koliko se domaće tržište danas oslanja na primjenu AI-a? Ovo su samo neke od tema koje smo otvorili sa mladom bh. poduzetnicom Ajlom Karajko, koja se u svom radu fokusira na praktičnu primjenu AI alata u mikro, malim i srednjim preduzećima.
BiH zaostaje u primjeni AI-a, ali mladi daju nadu
“Trebale su decenije da se osjete promjene koje je donijela parna mašina, dok se promjene kod umjetne inteligencije vide na mjesečnom, ako ne, i na sedmičnom nivou”, kaže ona dodajući da BiH ipak zaostaje za globalnim trendovima u primjeni AI-a, dok optimizam primijeti kod mlađih generacija.
“Posebno kod pojedinaca se vide promjene. Imamo jednu finu masu mladih ljudi, uglavnom, koji koriste dostupne alate, ili da unaprijede svoje biznise ili možda firme, nažalost, uglavnom strane firme, za koje rade. Međutim, kada su u pitanju mala i srednja produzeća, generalno privreda i javni sektor, rekla bih da tu nema, pa gotovo, nikakvog napretka. Evo, ako pogledamo zemlje oko nas, poput Albanije, koja već ima AI ministarstvo, Bosna i Hercegovina, nažalost, još uvijek nema ni taj petostranični dokument, tzv. AI strategiju, pa da okvirno znamo pravac u kojem bismo išli”, govori Karajko za Forbes.
Kada je o privredi riječ, ističe ona, problem nije nedostatak volje za implementacijom AI rješenja, već nedostatak edukacije. Neophodno je napominje ona, investirati dosta i vremena i novca, jer privreda je nosioc društva i ako se nešto ne uradi sada, pitanje je, kaže ona, hoće li se kasnije sustići sav taj zaostatak.
Ako učimo djecu ono što AI već zna, šta smo postigli?
Ajla ističe da je jako važno da obrazovni sistem prati i svoje programe prilagodi novoj stvarnosti.
“Ako nas danas, posebno našu djecu, uče onim vještinama koje AI već zna raditi, šta smo mi tu postigli. Cijeli obrazovni sistem, ne samo osnovno školovanje, već i profesionalni razvoj, treba da se već sada prilagodi, i da nas se uči novim vještinama. Iznenadili biste se koliko jako malo ljudi zna komunikaciju i to je potvrđeno kroz prompting proces. Prompting je doslovno bio razgovor gdje vi nekom, u ovom slučaju chat botu, chat GPT-u …, govorite nešto, dajete mu zadatak da ga on uradi. Radila sam jako puno edukacija širom Balkana gdje ljudi ne znaju reći šta žele na način gdje druga strana može da iskoristi informacije koje je dobila, te tzv. inpute i da da kreativan i kvalitetan output”, pojašnjava naša sagovornica.
Agentni AI i tri sile: SAD, Kina i EU
Govoreći o trendovima u AI u 2026. godini globalno, ona ističe nekoliko. Na prvom mjestu su kaže, agentni sistemi vještačke inteligencije (AI agenti), koji dokazuju da AI treba prestati gledati kao alatku ili prečicu koja pomaže da se zadatak brže završi, već kao “kolegu”, ravnopravnog člana tima koji je kreativan i koji može da razmišlja na strateški način. Izdvaja i multimodalnu umjetnu inteligenciju.
Nije to bio neki veliki posao, ali dobro se sjećam januara, kada sam za mjesec zimskog raspusta zaradila 4.000KM. Osnovala sam ski školu na Vlašiću, Ajla Karajko za Forbes BiH
“Ovdje ne govorimo samo o jeziku i razgovoru, već i o viziji i o izvršavanju. I uvijek se sjetim svog kolege koji je svom AI agentu dao pristup bankovnoj kartici, i određeni zadatak da ga završi. Sljedeće jutro se probudio sa troškom od nekoliko hiljada dolara na računu. I šta se desilo? AI, umjetna inteligencija, taj agent je dobio zadatak koji nije znao kako da završi, a, pošto je bio već na nivou tog nekog autonomnog razmišljanja, otišao je na Udemy, jednu od globalno poznatijih platformi za edukaciju, i kupio je sebi online kurseve na tu temu kako bi naučio ono što nije znao i nakon toga je završio zadatak. Ovo je još uvijek u testnoj fazi sa jako puno i tragikomičnih završetaka, ali mislim da je to budućnost”, govori Ajla.
Kao treću, jako važnu stvar u 2026.godini u kontekstu AI, navodi AI regulacije.
“Mi smo, rekla bih, negdje između sudara tri tektonske ploče: Kine, koja je okrenuta ka snažnoj državnoj organizaciji, Evropske unije, koja je više zaštitnički nastrojena, i Sjedinjenih Američkih Država, koje su u potpunosti usmjerene ka inovacijama i kreativnoj slobodi. Budućnost svih nas, mislim, zavisit će od ishoda tog svojevrsnog sukoba između ta tri pristupa regulaciji umjetne inteligencije, ali i od načina na koji ćemo urediti odnos između država i tehnoloških kompanija.
Tehnološke kompanije danas, rekla bih, imaju daleko veću moć nego mnoge države i u mnogim pitanjima se više pitaju na globalnom nivou nego same države. Zato će, po mom mišljenju, upravo te tri stvari biti u fokusu 2026. godine”, pojašnjava naša sagovornica.
Roboznalac za djecu
Edukativna knjiga za djecu “Roboznalac” jedan je od Ajlinih projekata, kroz koju uči najmlađe kako kroz igru i priče da razviju svoje vještine uz tehnologiju uz koje odrastaju. Nastao je kaže, iz čiste ljubavi, kroz kreiranje radnih sveski namijenjenih njenoj djeci, sinu i kćerki koji trebaju da krenu u prvi odnosno četvrti razred. Kako navodi, riječ je o projektu kojem se tek planira ozbiljnije posvetiti. Projekat je već dostupan i koristi se u nekoliko organizacija u okviru pilot-faze, te se nada da bi mogao poslužiti kao inspiracija ljudima iz industrije da pokušaju unaprijediti postojeći formalni sistem.
O tome kako djecu pripremiti za svijet u koji ulaze, a ipak ih sačuvati od svega onog negativnog što će neminovno donijeti pametne tehnologije, kaže:
“Djecu treba učiti kritičkom razmišljanju, kreativnosti, emocionalnoj inteligenciji i snalažljivosti. Kada sam pravila roboznalac, znači to nisu vježbe koje dijete drže zalijepljene za ekran, poput ne znam YouTube-a ili slično, nego vježbe koje djetetu stvaraju preduzetnički duh koristeći tehnologije koje postoje danas. Sinu sam za deveti rođendan prije nekoliko dana kupila 3D printer. Uz moje instrukcije on sad tu svašta pravi i crta, i dolazi neki dan iz škole i kaže kako ima neke narudžbe od pola marke, marku, dvije, gdje drugari žele nešto da kupe.
AI je samo jedna nova tehnologija kao što su nama bili računari i Google, Facebook, Instagram i dr. Mislim da ne trebamo propustiti priliku i ovaj put, jer prethodno jesmo, da naučimo djecu kako da odrastaju u korak sa tehnologijama koje su tu”, kaže ona.
Budućnost svih nas zavisit će od ishoda svojevrsnog sukoba između tri pristupa regulaciji umjetne inteligencije, SAD-a, Kine i EU, ali i od načina na koji ćemo urediti odnos između država i tehnoloških kompanija, Ajla Karajko Za Forbes BiH.
Ajla je poduzetnički nerv osjetila u ranoj mladosti. Obrazovala se u području finansija, ekonomije i poslovanja, a imala je samo 14 godina kada je pokrenula svoj prvi posao.
Prvi posao sa 14 godina
“Nije to bio neki veliki posao, ali dobro se sjećam januara, kada sam za mjesec zimskog raspusta zaradila 4.000 KM. Prije 20 godina to je bio značajan novac. Osnovala sam ski školu na Vlašiću, pošto sam se bavila skijanjem, trenirala sam i takmičila se, tokom tog mjeseca, prije i nakon svojih zvaničnih treninga, sam radila sa djecom i odraslima. Mislim da sam bila i pomalo inovativna u odnosu na neke druge ski škole koje su postojale; od naprimjer brendirane jakne do diploma koje sam davala polaznicima, medalja itd. I taj me preduzetnički duh nije napustio, rekla bih, ni do danas”, kaže ona i dodaje kako je u njenom slučaju uz uspješne projekte, bilo i mnogo ideja koje su ili propale jer im nije bilo vrijeme ili im se nije imala vremena posvetiti, ili tek čekaju da započne rad na njima.
“Za sebe volim reći da sam štreber, u jednom najljepšem mogućem značenju. Neko ko voli znanje, ko oduvijek voli da uči, čita, sluša podcaste, gleda dokumentarce. Neko ko usred noći ustane i pita Cloude zašto duhovi imaju zube? I onda zaista sjedne i posvijeti se toj temi i istražuje koliko god ona banalna bila. I to me je dovelo iz malog Travnika u Italiju gdje sam završila srednju školu. Bila sam izabrana kao predstavnik Bosne u međunarodnoj školi među 200 djece iz 89 drugih zemalja. Nakon toga sam dobila jednu od tri pune stipendije na Columbia univerzitetu za bachelor degree. Umeđuvremenu sam obezbijedila sebi i magistarski, pa sam tako u pet godina završila i jedno i drugo. Stigla sam i do Danske, do Švicarske. Put sam nekako krenula inicijalno u tim međunarodnim organizacijama Amnesty International i Ujedinjene nacije, ali tromost tog sistema je nešto što me jako rano odbilo. U međuvremenu, život je posložio preduzetničke prilike”, prisjeća se Ajla svog puta.
Rad u nekoliko zemalja
Danas kaže radi na području Ujedinjenih Emirata, Bosne i Hercegovine, Švicarskoj i New Yorku.
Kako navodi, njen fokus je prije svega na automatizaciji, a iza nje stoji tim developera i tehničkih stručnjaka koji rade u svim navedenim zemljama. “Ja se bavim prodajom, biznis razvojem i svim tim nekim informacijama, osmišljanjima sistema proizvoda koje su potrebne kao inputi tehničkom timu”, kaže dodajući kako je edukacija u posljednje vrijeme ono po čemu je ljudi najviše prepoznaju, a ona se, pojašnjava, desila iz želje da i na ovom prostoru pokaže šta sve vještačka inteligencija može donijeti, lično, u privatnom životu, tako i na nivou preduzeća.
