Daleko od Bosne, ali Bosna iz njih nije otišla: Kako živi 300.000 naših ljudi u Americi

Hiljade kilometara dijele ih od Sarajeva, Mostara, Tuzle, Banje Luke, Bihaća, Zenice, Srebrenice i brojnih drugih gradova iz kojih su krenuli. Neki su otišli prije tridesetak godina, neki mnogo kasnije, a njihova djeca danas su Amerikanci po mjestu rođenja.

Ipak, u brojnim američkim gradovima i danas se govori naš jezik, sprema naša hrana, igra folklor, navija za Bosnu i Hercegovinu i planira kada će se ponovo „kući“.

Procjene o broju ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama razlikuju se. Prema ranije objavljivanim procjenama Ambasade BiH u SAD-u, riječ je o stotinama hiljada ljudi, uključujući doseljenike iz BiH i njihove potomke rođene u Americi.

Upravo druga i treća generacija čine precizno utvrđivanje broja ljudi bh. porijekla mnogo težim, jer su mnogi od njih američki državljani rođeni u SAD-u.

Ali statistika je samo jedan dio priče.

Mnogo zanimljivije pitanje jeste – kako naši ljudi danas žive u Americi?

Od New Yorka i Chicaga do St. Louisa

Bosanskohercegovačke zajednice danas postoje širom SAD-a.

Naših ljudi ima u New Yorku, Kaliforniji, Missouriju, Illinoisu, Iowi, Kentuckyju, Georgiji, Floridi, Washingtonu, Arizoni, Texasu, New Jerseyju, Ohiju, Pennsylvaniji i brojnim drugim saveznim državama.

Ipak, jedno ime zauzima posebno mjesto u priči o bh. dijaspori – St. Louis.

Ovaj američki grad decenijama je jedno od najprepoznatljivijih središta naših ljudi u SAD-u. Tu su nastajali bh. biznisi, udruženja, vjerske zajednice, folklorne grupe, mediji i druge organizacije.

Odmah uz njega često se spominje Chicago, još jedan veliki centar života bh. dijaspore.

Ljudi koji su prije nekoliko decenija u Ameriku stizali praktično počinjući život ispočetka danas imaju odraslu djecu, vlastite kompanije, kuće, karijere i potpuno nove generacije koje odrastaju između dvije kulture.

U Americi rade sve, i napravili su mnogo

Naši ljudi mogu se pronaći praktično u svim profesijama.

Od građevine, transporta i ugostiteljstva do medicine, policije, obrazovanja, finansija, tehnologije i velikih kompanija – bh. prezimena odavno nisu nepoznanica na američkom tržištu rada.

Sagovornik koji godinama prati život naše zajednice u SAD-u kaže da Bosanci i Hercegovci imaju reputaciju vrijednih radnika.

Posebno je ponosan na nove generacije.

Djeca ljudi koji su se doselili u Ameriku sve češće završavaju fakultete i grade profesionalne karijere koje njihovi roditelji, kada su tek stigli u novu zemlju, možda nisu mogli ni zamišljati.

To je vjerovatno i jedna od najvećih priča naše dijaspore.

Prva generacija borila se da napravi temelje. Druga je na tim temeljima počela graditi mnogo više.

Amerika jeste dom, ali put za Bosnu se i dalje planira

Koliko god život u Americi bio organizovan, veza s BiH nije nestala.

Mnogi naši ljudi dolaze jednom godišnje, a oni koji to finansijski i poslovno mogu sebi priuštiti – i češće.

Međutim, četveročlanoj porodici samo avionske karte mogu predstavljati trošak od nekoliko hiljada dolara. Kada se tome dodaju ostali troškovi putovanja i boravka, dolazak u domovinu nije mala stavka u porodičnom budžetu.

Pa ipak, ljeto u BiH za mnoge porodice ostaje nešto što se planira mjesecima unaprijed.

Jer teško je djeci rođenoj u Americi objasniti Bosnu samo pričama.

Treba ih dovesti.

Da upoznaju nanu i dedu, rodbinu, grad ili selo svojih roditelja, da čuju jezik izvan vlastite kuće i shvate zašto njihovi roditelji zemlju udaljenu hiljadama kilometara i nakon toliko godina nazivaju – kućom.

Od izbjeglica do uspješnih Amerikanaca

Veliki dio današnje bh. zajednice u SAD-u nastao je u veoma teškim okolnostima.

Brojne porodice stigle su tokom i nakon rata devedesetih godina. Mnogi nisu imali luksuz dugog planiranja novog života. Trebalo je pronaći posao, naučiti jezik, platiti stan i djeci omogućiti normalno odrastanje.

Tri decenije kasnije slika je potpuno drugačija.

Naši ljudi danas imaju kompanije, restorane, transportne firme, profesionalne karijere, udruženja i zajednice koje su postale sastavni dio gradova u kojima žive.

Jedan od najpoznatijih primjera djeteta bh. dijaspore upravo je Vedad Ibišević.

Rođen u Vlasenici, dio mladosti proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je igrao i univerzitetski fudbal, prije nego što je napravio veliku evropsku karijeru i postao jedan od najpoznatijih reprezentativaca Bosne i Hercegovine.

Ali iza poznatih imena postoje hiljade drugih priča koje nikada neće završiti u novinama.

Priče ljudi koji su otvorili svoju prvu firmu, kupili prvu kuću, završili fakultet, odškolovali djecu ili zaposlili desetine drugih ljudi.

Dvije zemlje, a jedna posebna veza

Poslije toliko godina više nije jednostavno reći gdje završava dijaspora, a počinje Amerika.

Za prvu generaciju Bosna i Hercegovina često ostaje mjesto iz kojeg su otišli.

Za njihovu djecu ona je zemlja roditelja, nana i djedova, ljetnih odmora, hrane, jezika i porodičnih priča.

Amerika je, s druge strane, mjesto njihovog svakodnevnog života, školovanja, posla i budućnosti.

I upravo između te dvije zemlje nastala je jedna velika zajednica.

Ljudi koji su daleko od Bosne izgradili potpuno nove živote, a ipak pronašli način da dio Bosne ponesu sa sobom.