Njemačka, Austrija ili Bosna i Hercegovina? Sve više ljudi odlazi, ali mnogi ne žele napustiti svoj dom

Dok jedni pakuju kofere u potrazi za boljom platom i sigurnijom budućnošću, drugi odlučuju ostati i pokušati izgraditi život upravo tamo gdje su rođeni. Pitanje ostati u Bosni i Hercegovini ili otići u inozemstvo danas je jedna od najvećih životnih dilema za mlade, ali i za čitave porodice.

Za jedne je odlazak jedino rješenje, za druge ostanak pitanje identiteta, porodice i želje da se nešto promijeni.

Kada se govori o odlasku iz BiH, prva asocijacija su veće plate u Njemačkoj, Austriji ili Sloveniji. Međutim, razgovori s ljudima koji su otišli pokazuju da novac često nije jedini motiv.

Mnogi odlaze zbog sigurnijeg sistema, uređenijeg zdravstva, boljeg obrazovanja, jasnijih pravila i osjećaja da se rad i trud više cijene nego poznanstva.

S druge strane, ni život u inozemstvu nije onakav kakvim ga mnogi zamišljaju. Visoke kirije, skupi vrtići, udaljenost od porodice, drugačiji način života i osjećaj da ste stranac često postaju cijena koju nije lako platiti.

Oni koji ostaju u BiH svakodnevno se suočavaju s izazovima od visokih cijena i nižih plata do administracije i neizvjesnosti.

Ipak, sve je više ljudi koji pokreću vlastite firme, ulažu u poljoprivredu, turizam, IT sektor ili porodične biznise. Mnogi vjeruju da se upravo u Bosni i Hercegovini mogu stvoriti prilike koje vrijedi graditi.

Za njih uspjeh nije samo visina plate, nego mogućnost da budu blizu porodice, odgajaju djecu u svom okruženju i ostave trag u zajednici.

Na društvenim mrežama često vidimo fotografije novih automobila i uređenih kuća iz evropskih zemalja. Ono što se rjeđe vidi jesu prekovremeni sati, rad vikendom, nostalgija i propušteni porodični trenuci.

Mnogi koji su otišli priznaju da finansijski žive bolje, ali da im nedostaju roditelji, prijatelji, običaji i osjećaj pripadnosti.

Istovremeno, brojni ljudi koji su ostali kažu da im je mirniji život, vrijeme provedeno s porodicom i osjećaj da grade nešto svoje vrijedniji od većih primanja.

Odluka da se ostane ili ode zavisi od životnih okolnosti, zanimanja, porodične situacije i ličnih ciljeva.

Za nekoga će odlazak biti najbolji potez koji je mogao napraviti. Za drugoga će ostanak biti prilika da ostvari uspjeh upravo u svojoj zemlji.

Možda pravo pitanje nije “gdje je bolje živjeti”, nego “gdje možeš izgraditi život u kojem ćeš biti zadovoljan”.

Bosna i Hercegovina neće zadržati ljude samo patriotizmom. Za ostanak su potrebni bolji poslovi, pravedniji sistem, sigurnije institucije i više prilika za mlade. S druge strane, ni odlazak nije čarobni štapić koji automatski rješava sve životne probleme.

Na kraju, svako bira svoj put. Važno je da ta odluka bude donesena zbog vlastitih želja i ciljeva, a ne zato što je neko izgubio nadu.