U malom mjestu Jeginov Lug u Kalesiji živi Ahmed, 16-godišnji dječak čija svakodnevica izgleda drugačije od života njegovih vršnjaka. Bez vode u kući i bez kupatila, njegovo djetinjstvo obilježeno je teškim uslovima, ali i upornošću koja ne prolazi nezapaženo.
Dan mu počinje rano. Prije škole, Ahmed obavlja poslove oko štale i nosi vodu za šest ovaca o kojima brine. Obaveze koje mnogi njegovi vršnjaci ne poznaju, za njega su dio svakodnevnice. Nakon toga ide u školu, gdje se, uprkos svemu, trudi održati dobar uspjeh.
“Dajem sve od sebe… nekad dobijem četvorku, nekad peticu”, kaže tiho. Užinu mu je za cijelu školsku godinu uplatio komšija, dok mu kuhar ponekad, kada može, da i sok. Male stvari koje njemu znače mnogo.
Njegov život dodatno otežava nedostatak osnovnih higijenskih uslova. Kupanje je za njega izazov, posebno zimi. “Ljeti nekako zagrijem vodu pa se snađem, ali zimi je najteže”, priča. Veš pere ručno, bez obzira na vremenske uslove.
Ahmed živi s ocem, nakon što ga je majka napustila dok je bio beba. Veliki dio djetinjstva proveo je u domu, a tek nedavno se vratio porodičnom životu. O majci zna malo i, kako kaže, ne očekuje kontakt.
Vikendom radi fizičke poslove kako bi zaradio nešto novca. Naučio je i kuhati, a svaki dan ispunjen mu je radom od kosidbe i baliranja do brige o životinjama.
Komšije ga opisuju kao mirnog, vrijednog i odgojenog dječaka. Upravo su oni odlučili podijeliti njegovu priču, nadajući se da će neko prepoznati njegovu situaciju.
Ahmed nema velike zahtjeve. Njegova želja je jednostavna imati vodu i kupatilo u kući. “Samo da se mogu okupati kao i druga djeca”, kaže.
U tišini svog sela, daleko od pažnje, ovaj dječak svakodnevno pokazuje koliko malo je nekome potrebno da bi živio dostojanstveno.
