Gotovo 19.000 građana Bosne i Hercegovine svakodnevno se oslanja na javne kuhinje kako bi imali barem jedan siguran obrok. Još porazniji je podatak da skoro svaki peti stanovnik BiH ne može sebi priuštiti ni jedan obrok dnevno, što jasno pokazuje razmjere siromaštva u zemlji.
U uslovima stalnog rasta cijena hrane, energenata i osnovnih životnih namirnica, dok primanja većine građana ostaju ista, javne kuhinje postale su posljednja linija odbrane od gladi. Broj korisnika raste, potrebe su sve veće, a sredstva ograničena.
Sve više ljudi, sve manje sigurnosti
Korisnici narodnih kuhinja odavno više nisu samo stari i bolesni. Među njima je sve više radno sposobnih ljudi koji, uprkos radu ili povremenim poslovima, ne mogu osigurati ni osnovnu ishranu. Inflacija, nezaposlenost i rast troškova života guraju sve veći broj građana u stanje socijalne potrebe.
Iza svakog kazana stoje priče o izgubljenim poslovima, bolesti, dugovima i tihoj borbi za dostojanstvo.
Javne kuhinje pod sve većim pritiskom
Na području Bijeljine, oko 270 građana svakodnevno zavisi od Narodne kuhinje. Grad za njen rad godišnje izdvaja oko 250.000 KM, a distribucija hrane organizirana je kroz više punktova, uz kućne dostave za osobe koje nisu u mogućnosti da dođu po obrok.
Tokom zimskih mjeseci dodatna pomoć osigurava se kroz humanitarne akcije, usmjerene na prikupljanje osnovnih namirnica, posebno za korisnike u ruralnim područjima.
Inflacija produbljuje socijalnu krizu
Ekonomski analitičari upozoravaju da, ukoliko se inflatorni pritisci nastave, broj građana koji će zavisiti od javnih kuhinja u narednim godinama može značajno porasti. Inflacija ne pogađa sve jednako – najteže je onima s najnižim primanjima, koji najveći dio budžeta troše upravo na hranu.
U isto vrijeme, javnost sve češće ukazuje na paradoks: dok hiljade ljudi zavise od toplog obroka, javni novac se i dalje troši na luksuz, reprezentaciju i privilegije, daleko od svakodnevice onih kojima je jedan obrok pitanje opstanka.
Ogledalo društva
Narodne kuhinje u BiH odavno nisu privremeno rješenje, već ogledalo društva u kojem sve više ljudi ne traži bolje sutra, nego samo sljedeći obrok. Dok se redovi produžavaju, a siromaštvo postaje svakodnevica, sistemski odgovori izostaju.
Glad ne čeka strategije, sjednice ni obećanja. Sve dok je topli obrok jedina sigurnost za hiljade građana, pitanje dostojanstvenog života ostaje jedno od najtežih društvenih pitanja u Bosni i Hercegovini.
