Damir Ljuboja, doktor medicine diplomirao na Harvard University kao jedan od najizuzetnijih mladih doktora svoje generacije, dijeli svoju priču o odrastanju u Bosni i Hercegovini, ali i o odlučnosti koja ga je vodila do uspjeha.
“U dubokoj sarajevskoj zimi, moja majka je hrabro gazila rijekom Miljackom noseći četverogodišnjeg dječaka iznad glave. Taj prestravljeni i sivi dječak bio sam ja.
Ambulanta je bila pet blokova od naše stambene zgrade, a rijeka je pružala jedini zaklon od okolnih snajperista. Situacija je bila hitna: bolovao sam od upale pluća i dehidracije dok je rat harao. Tog dana, moj heroj me je odveo do oporavka.”
Nakon teških dana iz djetinjstva, Damir se vratio u Bosnu kao pripravnik u Općoj bolnici Abudlah Nakaš, suočavajući se s izazovima bolesti i nemilosrdnosti okoline.
“U nekim sobama su se nalazili pacijenti poput Marka, koji bi se izliječio od infekcije kože za nekoliko dana, oživljeni smijehom kad smo ušli u sobu. U drugim sobama su bili pacijenti poput Sukrije, čije je tijelo izgubilo pokret zbog nepopustljive neurološke bolesti.
Borba s nepravednom prirodom bolesti postala je moj poziv. Kako sam stario, pronašao sam smisao u pokušaju da izliječim druge.”
Danas, Damir Ljuboja je lijekar interventne radiologije u MD Anderson Cancer Center i Univerzitetu u Teksasu. Njegova akademska putanja obuhvata diplomu doktora medicine sa počastima u specijalnoj oblasti, Magna Cum Laude na Harvard Medical School, te MBA na Harvard Business School.
Uz to, Damir provodi istraživanja s desetak publikacija na svom imenu i dobitnik je brojnih nagrada, uključujući nagradu za istraživanje studenata medicine dr. Constantin Cope od društva za interventnu radiologiju.
