Damir Numić, taj momak iz Piljužića kod Tešnja, nije neki obični ‘komšija sa vrha’. Od malena ga nisu zanimale priče iz sokaka, nije sanjao o zanatu pa na kafu. Damir je uvijek maštao da bude glavni baja u igri, ‘big boss’ kako bi rekli na filmu.
Piše: Hajrudin Redžović
“Htio sam biti ‘glavni’, šta god to značilo,” smije se Damir dok prisjeća na svoje djetinjstvo koje je sve samo ne tipično.
Do 27. godine, Damir je već bio milioner. Njegova firma “Green Light”, brza kao šapat po mahali, suvereno vlada tržištem brze pošte Srednje Evrope. Počeo sa dva skromna kombija, a danas?
Danas njegova flota broji 80 vozila što haraju kilometrima kao divlji konji po stepi, milion kilometara mjesečno!
“Green Light”, znaš onu, ‘Ne avion, ne kamion – kombi!’? E, to je Damirov recept za uspjeh. Bez korupcije, bez državnih poticaja, bez mazanja očiju politici.
“Da uđem u klub milionera, nisam morao nikoga podmititi, nisam uzeo državni poticaj, nisam ni s kim morao spavati, i nisam u SDA,” kaže Damir, a u glasu mu čuješ i ponos i podsmijeh istovremeno.
A vozni park? Svaki kombi mu je nov, mijenja ih kao čarape, sve dok su pod garancijom.
“Amortiziraj vozilo dok je u garanciji, a onda ga mijenjaj za novo,” to je Damirova filozofija.
Prošle godine, samo od te filozofije, ‘Green Light’ je ugurao u džep milion konvertibilnih maraka čiste dobiti.
Damir nije samo “neki tamo gazda”. On je vizionar. Inspiracija mladima u Tešnju, gdje se valjda u vodi koju piju nešto nalazi pa svi postaju milioneri.
“Nije sve do sreće — moraš 15 godina raditi kao da ti je svaki dan ponedjeljak, a onda uživati kao da ti je svaki dan subota,” kaže on, prepričavajući mudrost Hajrudina Ahmetlića iz HIFA Petrol Group.
I dok mu zavide, dok mu neki potajno žele da mu krava crkne, Damir ne mari. Ide dalje, punom parom, jer njegova priča pokazuje da se i u malom bosanskom selu može uspjeti. Treba samo imati stav koji se zove “muda”, te neumornu radnu etiku. Damir Numić. Nema dalje. Nije ni čudo što je postao sinonim za uspjeh. Nemojte se iznenaditi da ga jednog dana vidimo i na Forbesovoj listi, ne kao Izudin Ahmetlić, već kao Damir Numić, sam svoj gazda, prvi među jednakima. Pa, spavaš li mirno, Izudine Ahmetliću?
Zaboravite gornji uvod, više ne važi!
Pročitali ste ovaj uvod, poštovani čitatelji? E, sad ga zaboravite – jer je to zapravo bio sažetak teksta kojeg smo objavili prije dvije godine. Stvar je, naime, u tome da je taj tekst totalno zastario. Nove brojke koje vrijede danas su sljedeće: “Green Light” je svoju flotu proširio sa kamionima i sada ima 125 voznih jedinica, promet mu je sa 4,5 skočio na 12 miliona, a broj zaposlenih povećan je na 101. Ne možemo garantirati da se ove brojke neće promijeniti dok ne pročitate ovaj tekst. Jer, Damir Numić već testira dronove za isporuku brze pošte! Haha, stvarno?
Kao što vidite, tešanjski biznismen Damir Numić potpuno se otrgnuo kontroli. Ne možeš ga zaustaviti – piči kao odbjegla lokomotiva, a tek je prešao tridesetu!
No, da vidimo, kakve je još lucidnosti napravio ovaj ‘ludak’ za ove dvije godine…
Osnovao i Rent-a-car na Aerodromu Sarajevo.
Na sarajevskom aerodromu, gdje su nekad turisti bezbrižno prelistavali prospekte očekujući avanture po Bosni, sada stoji Damirova najnovija poslovna perjanica – Rent-a-car “Green Light”.
Nije to tek tako bilo koji rent-a-car; ovo je Damirova šahovska figura kojom je kraljica izvedena na ploču u pravom trenutku.
Kada sletite na sarajevski asfalt, prva stvar koju ugledate, još dok vam se noge tresu od dugog leta, jest šalter “Green Light” Rent-a-cara. Ali stvar nije samo u tome da najamete vozilo. Ne, ne. Ovo je Damir Numić zainatio da svojim klijentima, ili bolje rečeno gostima, ponudi doživljaj, ne samo prevoz.
Svaki automobil iz njegove flote miriše na nov, čeka vas uparkiran i spreman da vas odveze bilo gdje – od Vlašića pa do Neuma.
Ali šta je tu tako posebno, pitate se? Damir, taj lukavi biznismen, zna da turisti ne žele samo ključeve i papire. “Oni žele priču, žele iskustvo”, siguran je Damir. Svaki njegov zaposlenik na šalteru nije samo iznajmljivač auta; on je ambasador bosanske gostoljubivosti. S osmijehom vam pruža ključeve i mapu s ucrtanim najboljim lokacijama za čevape, ćevabdžinice koje ni Google ne zna da postoje.
“Green Light” nije tu samo da zaradi na kilometraži. Damir je svaki dio ovog posla učinio refleksijom bosanske duše. Od načina na koji su automobili parkirani – svaki savršeno poravnat kao vojnici na paradi, do malih detalja poput tradicionalnih bosanskih slatkiša koje nađete u pretincu za rukavice. Zašto? Jer Damir zna – svaki gost koji sjedne u njegov auto treba da osjeti da je došao u zemlju gdje je svaki kilometar priča, svaki zavoj otkriće.
A kad se vratite na aerodrom, predajući ključeve, osjećate taj mali stisak srca. “Green Light” vas nije samo vozio. On vas je povezao s Bosnom na način koji će vas nagnati da opet dođete.
Možda ne za volanom Damirovog vozila, ali sigurno s istom željom da doživite još malo te bosanske magije na četiri točka.
Upravo brani magisterij, a želi biti i doktor nauka
Idemo dalje. Damir Numić, razumjeli smo, nije čovjek koji se zadovoljava običnim. Nije mu bilo dovoljno samo voditi jednu od najbrže rastućih kompanija na Balkanu, nego se upustio u još jednu avanturu – magisterij na temu “Nesavjestan nadzor nad javnim prometom” na državnom Univerzitetu u Zenici.
Da, na državnom, jer Damir ne igra male igre, ne traži skraćenice, ne kupuje diplome kako to običava biti u nekim pričama iz naše drage Bosne gdje se često može čuti kako se diploma može “nabaviti” još lakše nego dobra rakija na pijaci.
Ali zašto državni univerzitet? Prvo, razumijevanje. Damir želi ne samo da vozika robu i ljude po cijeloj Evropi, već i da razumije kako sve to funkcionira iznutra. Kako se prave zakoni, kako se provode – čak i gdje su rupe u sistemu. Studij na državnom univerzitetu mu omogućava, kaže on, “da zaviri iza kulisa, da nauči igru na višem nivou, da bude šahista a ne pješak na tabli javnog prometa”.
Drugo, legitimitet. Kada kažemo državni univerzitet, to nešto znači. To nosi težinu. Nije isto kad neko ko je diplomirao na mjestu gdje se diplome mogu “kupiti” priča o prometnim propisima i kad to isto čini magistar nauka s državnog univerziteta. Damir hoće da njegov glas bude čujan, da kad kaže, da se zna – “ovdje ne govori samo biznismen, već ekspert koji je zaslužio svaku stranicu svoje diplome”.
Treće, utjecaj. Konačno, Damir nije tip koji samo želi zaraditi novac. On želi mijenjati stvari, utjecati, ostaviti trag. Kako sam kaže, “s magisterijem s državnog univerziteta, može postati dio većih rasprava, može pomoći oblikovati politike, može biti taj koji će diktirati tempo u svom sektoru, a ne samo pratiti što drugi sviraju”.
I na kraju, nije to samo magisterij. To je Damirov način da pokaže svima – svojim radnicima, konkurenciji, cijeloj Bosni i Hercegovini – da se nikad ne prestaje učiti i rasti. Da čak i kad ste na vrhu, uvijek ima još jedan vrh koji treba osvojiti. Da su znanje i obrazovanje oružje koje niko ne može oduzeti.
I da, kad smo kod magistarskih teza, na odbrani će mu, među ostalima, sjediti i premijer ZDK, prof. dr. Nezir Pivić. Ne samo zato što mora (član je Komisije), nego zato što se ovakve priče ne propuštaju. Numić, konačno, piše historiju transporta na bosanski način – s puno stila, još više muda, i s onom dozom bosanskog inata bez kojeg ove priče ne bi bilo.
Zato mu je magisterij važan. “Ne samo kao diploma na zidu”, kaže on, “već kao ključ koji otvara nove mogućnosti, nove svjetove, nova horizonta”. Prema tome, Damir ne ide prema zvijezdama, on ih grabi. I ko zna, možda će jednog dana, kad bude pisao doktorat, helikopteri “Green Lighta” postati svemirski brodovi. Samo se vi smijte, Damir će se kasnije smijati – a “ko se posljednji smije, najslađe se smije”, kaže narod.
Predvodio delegaciju Privredne komore ZDK u posjeti Srbiji
Ali, ova priča, koja tako podsjeća na bajku, na završava ovdje. Naš junak već dobiva pozivnice iz inostranstva kako bi ispričao svoju nevjerovatnu priču. Njegova posjeta Kragujevcu, od 25. do 27. aprila 2024. godine, nije bila izlet za opuštanje, već marš na istok, s misijom da razmijeni iskustva i osvoji nove tehnološke visine.
Sa sobom je poveo elitni esalon izvozno orijentiranih kompanija iz Tešnja, svi pod okriljem Privredne komore Zeničko-dobojskog kantona. Cilj? Ni manje ni više nego digitalna transformacija, projekat koji na Univerzitetu u Zenici objedinjuje teoriju i praksu, a Damir? On je u svemu tome maestro dirigent.
Prestižne prostorije Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu bile su mjesto okupljanja akademske elite šumadijske regije. Oči uprte u naše, na sceni Damir, koji s nekoliko uvježbanih pokreta ruku i snažnim, ali promišljenim riječima, vodi pregovore. Ne igraju se tu male igre; igra se za veliki ulog. Kragujevačka Privredna komora nije štedjela adute, dovodeći na stol najuspješnije izvozne kompanije. Ali naš Damir, taj as iz Tešnja, igra svoju igru – igru gdje su znanje, iskustvo i vizija kraljevi na šahovskoj ploči.
Damirov pohod u Kragujevac nije bio samo o poslovnim pregovorima. Bio je to kulturni ambasador, predstavljajući Bosnu i Hercegovinu kao zemlju bogatu ne samo prirodnim ljepotama, već i pametima koje mogu transformisati čitave industrije. On nije samo izvozio svoje usluge, izvozio je ideje, izvozio je mogućnosti.
I šta je uspjeh, ako ne postavljanje temelja za nove poslovne poduhvate? Damir Numić, s podrškom svojih Tešnjaka, nije samo uspješno završio pregovore, već je uspostavio mostove koji će, bez sumnje, Tešanj još više približiti zvijezdama. Uspeh? Zagarantovan! A kako i ne bi bio,kada naš Damir u rukavu drži asove koji se zovu znanje, iskustvo i vizija. “Ne može nam niko ništa, jači smo i od sudbine”, mogao bi Damir zapjevati sa svojim jaranima na povratku kući.
Ako vam dođe da crknite od ljubomore, dovoljno je da mu pljunete pod prozor. Ako mislite da je Damir Numić ponekad bahat, možda niste daleko od istine. Može mu se, jebiga.
“NE AVION, NE KOMBI, NE DRON – SVEMIRSKI BROD!”
Kako se evolucija slogana „Green Light-a“ odvijala, to nije ništa manje nego filmska priča puna obrata, sa Damirom Numićem u glavnoj ulozi — čovjek koji ide brže od svoje sjene, pa čak i brže od vremena koje treba svjetlosti da obiđe njegove kombije. Prvo smo imali “NE AVION, NE KAMION – KOMBI!”, gdje je Damir stavio jasno do znanja: njegova firma će biti brza, pouzdana, ali na četiri točka, bez nepotrebnog preletanja i teškog tereta.
Kako se tehnologija razvijala, tako je i Damir pratio korak. Nije dugo trebalo da stari slogan evoluira u “NE AVION, NE KAMION, NE KOMBI – DRON!”, odražavajući novu eru u dostavi – brzu, agilnu i sposobnu da dospije tamo gdje drugi ne mogu. Ova promjena je bila kao da je
Damir uzeo magični štapić pa zamahnuo po poslovnom planu, a on se pretvorio u zlatni. To je trenutno u fazi testiranja.
Ali, ako mislite da će ‘ludi’ Damir tu stati, varate se! Već se šuška o novom sloganu koji će glasiti “NE AVION, NE KAMION, NE KOMBI, NE DRON – SVEMIRSKI BROD!”. Da, dobro ste pročitali. Svemirski brod. Jer, ako neko može od Tešnja napraviti kosmodrom, to je Damir Numić. Ne samo da je odbjegla lokomotiva, već je lokomotiva koja se sprema za orbitu. Kada Damir postavi kurs, bolje se uhvatite, jer nema te sile koja ga može zaustaviti, a njegova firma „Green Light“ piči ka zvijezdama, brže nego što možete reći „svjetlosna godina“.
Snimamo li, na kraju, dokumentarni film o ovom ‘ludaku’? O, da! Zvala ga je jedna TV kuća sa globalnim dosegom, a prvo im je pitanje bilo: “Postojiš li ti?”. Damir Numić je stvaran lik, može se čak i opipati.
Sada mu možete još jedanput pljunuti pod prozor, zlobnici jedni!