Ruševine bivše drvno-prerađivačke kompanije ŠIPAD, nekoć ponosa bosanskohercegovačke industrije, danas stoje kao simbol tranzicijske ekonomije koja je uništila mnoge industrijske gigante bivše Jugoslavije. Ova kompanija, osnovana krajem 19. vijeka, prepoznatljiva po kvalitetnom namještaju i prisutna u kolektivnom sjećanju zbog popularne TV reklame „Lako je za razmještaj, ako imaš namještaj“, zapošljavala je hiljade radnika, a svoj asortiman prodavala u radnjama širom bivše države i izvozila na strana tržišta, uključujući i Sjedinjene Američke Države.
Priča o ŠIPAD-u počinje davne 1892. godine kada je njemački preduzetnik Oto Štajnbajs započeo sječu šuma u Bosanskoj Krajini. Firma „Bosanska šumska industrija“, koja će kasnije postati ŠIPAD, ubrzo je izgradila željezničku mrežu radi lakšeg prevoza drvne građe kroz Bosnu i do obale u Hrvatskoj. Od tog trenutka, ŠIPAD postaje lider u eksploataciji i preradi drveta u regiji, zapošljavajući hiljade radnika i obavljajući značajnu ulogu u ekonomiji Kraljevine Jugoslavije, a potom i socijalističke Jugoslavije.
Vrhunac industrijskog uspjeha kompanija je doživjela između 1945. i 1990. godine. Sa sjedištem u Sarajevu, ŠIPAD je zapošljavao preko 84.000 radnika, a njegova mreža obuhvatala je više od 370 prodajnih objekata širom Jugoslavije. Kompanija je bila prepoznatljiva po kvalitetnom namještaju, regalama, foteljama i kuhinjama koje su krasile mnoge domove u tadašnjoj zemlji.
Godine 1991., ŠIPAD je transformisan u dioničko društvo, što je bilo dijelom reforme radničkog upravljanja prema vlasničkom kapitalu. No, rat, raspad Jugoslavije i ekonomska tranzicija učinili su svoje: kompanija je počela da gubi tržište, sredstva i poziciju. Privatizacija, koja je uslijedila, nije donijela očekivanu revitalizaciju. Umjesto da stabilizuje poslovanje, ova tranzicija dovela je do još većih gubitaka.
ŠIPAD je nastavio svoje poslovanje kao holding kompanija, ali posljednjih godina više se nije bavio proizvodnjom namještaja. Njegove poslovne zgrade bile su iznajmljivane ili prodavane kako bi se pokrili dugovi, dok su se nekadašnji pogoni pretvarali u ruševine. Godine 2016., ŠIPAD eksport-import službeno je otišao u stečaj, čime je zatvoreno jedno od najvažnijih poglavlja bosanskohercegovačke i regionalne drvne industrije.
ŠIPAD-ov slučaj nije izolovan – mnogo je kompanija iz bivše Jugoslavije prošlo kroz sličan proces. Glavni razlozi za propast drvne industrije u regiji obuhvataju nekontrolisanu privatizaciju, nerazvijeno tržište i nepostojanje jasne strategije tranzicije. Političke i ekonomske promjene ostavile su hiljade radnika bez posla, a industrijske kapacitete u ruševinama.
Danas, ŠIPAD ostaje sjećanje na jedno doba u kojem je industrija drvne prerade bila ponos Bosne i Hercegovine.