U razdoblju od januara do marta 2025. godine prosječna mjesečna isplaćena neto plata u Federaciji Bosne i Hercegovine iznosila je 1545 KM, što predstavlja povećanje od 16,2% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Riječ je o jednom od najizraženijih godišnjih rasta u posljednjem desetljeću.
Značajnu ulogu u ovom rastu odigralo je povećanje minimalne plate, koju je Vlada FBiH s početkom 2025. podigla sa 619 KM na 1000 KM – mjera koju mnogi opisuju kao jednu od najvažnijih ekonomskih intervencija u novije vrijeme. Nominalno, plate su u januaru porasle za 8,3%, a realno za 7,1% u odnosu na decembar 2024. godine.
Prema riječima premijera FBiH Nermina Nikšića, više od jedne dvanaestine zaposlenih primalo je plate niže od tadašnjeg minimalca, zahvaljujući specifičnostima u nekim industrijama. Prije donošenja nove odluke, 187.690 radnika zarađivalo je manje od 1000 KM. Ipak, već u listopadu 2024. godine dvije trećine zaposlenih zarađivale su više od te granice.
Gledano unazad, prosječna plaća u FBiH 2020. godine iznosila je 956 KM. Svake naredne godine bilježen je rast: 996 KM u 2021., 1114 KM u 2022., 1261 KM u 2023., da bi u 2024. iznosila 1373 KM. U 2025. godini, plaća je dosegnula 1565 KM – ukupni rast od 609 KM u pet godina.
Ipak, povećanje plaća ne prati rast troškova života. Sindikalna potrošačka korpa, prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH za travanj 2025., iznosi čak 3168,90 KM. Pokrivenost košarice prosječnom plaćom iz februara, koja je iznosila 1525 KM, iznosi svega 48,12%. Minimalna plaća pokriva tek 31,56% osnovnih mjesečnih potreba četveročlane porodice.
Uz sve to, izražene su i značajne razlike u visini plaća među kantnima. Najvišu prosječnu plaću imaju zaposleni u Sarajevskom kantonu – 1887 KM. Slijede Hercegovačko-neretvanska s 1587 KM i Bosansko-podrinjska sa 1516 KM. Na drugom kraju spektra nalazi se Srednjobosanski kanton, s najnižom prosječnom plaćom od 1348 KM. Razlika između najviše i najniže prosječne plaće u Federaciji iznosi čak 539 KM.
Dodatni pritisak na tržište rada dolazi zbog kontinuiranog iseljavanja i nedostatka radne snage. Poslodavci sve češće traže uvoz radnika iz Azije, što bi, prema upozorenjima analitičara, moglo dodatno pogoršati položaj domaće radne snage i usporiti rast plaća.
