Poslodavci u Bosni i Hercegovini suočavaju se s ozbiljnim problemima nedostatka domaće radne snage, što je rezultiralo povećanjem broja stranih radnika na gradilištima širom zemlje.
U pokušaju da zadrže poslovnu aktivnost, mnoge građevinske firme, uključujući i firmu Ernad Grahić, moraju se osloniti na radnike iz zemalja poput Nepala, Bangladeša i Indije.
Ernad Grahić, suvlasnik građevinske firme, ističe za N1 da su poslodavci primorani angažovati strane radnike zbog nemogućnosti pronalaska adekvatne domaće radne snage.
„Prvo tražimo domaće radnike, ali kada ne možemo da postignemo dovoljan broj, moramo se okrenuti strancima“, objašnjava Grahić. Međutim, proces angažovanja stranih radnika u Bosni i Hercegovini je kompliciran i dugotrajan, što dodatno otežava situaciju.
Procedura za angažovanje stranih radnika traje između šest i devet mjeseci. Prvo je potrebno nostrifikovati diplome, zatim dobiti radnu dozvolu od Zavoda za zapošljavanje, koju Federalni zavod potvrđuje. Poslodavac potom predaje zahtjev Službi za poslove sa strancima za pozivno pismo, nakon čega radnik aplicira za vizu. Kada radnik stigne u BiH, mora proći još jednu proceduru odobrenja boravka, što često znači da ne može raditi još dodatna dva mjeseca.
U isto vrijeme, nedostatak radnika prisutan je u svim sektorima, posebno u građevinarstvu. Iako evidencije pokazuju preko 180 hiljada radnika na birou za zapošljavanje, mnogi poslodavci ne mogu pronaći odgovarajuće radnike.
Sindikat smatra da poslodavci ne nude adekvatne plate domaćim radnicima, dok poslodavci ističu da je teško razlučiti aktivne i pasivne tražioce posla.
Mario Nenadić iz Udruženja poslodavaca FBiH upoređuje situaciju u BiH s drugima poput Hrvatske, gdje je broj stranih radnika znatno veći.
„Dok mi imamo maksimalno 6,500 kvota za strane radnike, nedostaje nam oko 40 hiljada radnika“, naglašava Nenadić.
Ekonomista i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, Admir Čavalić, smatra da je trenutna kvota za strane radnike nedovoljna i da se Bosna i Hercegovina mora osloniti na inostranu radnu snagu.
„Samo ulaganje u kapitalno-intenzivne djelatnosti može pomoći, ali trenutni zakoni i procedure usporavaju taj proces“, dodaje Čavalić.
Zakon o posredovanju u zapošljavanju, koji je trebao olakšati zapošljavanje stranih radnika, još uvijek nije dobio potrebnu podršku u Domu naroda Parlamenta FBiH. Dok radna snaga iz BiH odlazi u druge zemlje, unutrašnja percepcija o nezaposlenim osobama na birou za zapošljavanje ostaje nepromijenjena.
