Otišao u Njemačku da “napravi život”, pa se vratio nakon 15 dana jer nije mogao bez mamine kuhinje

U Kalesiji kod Tuzle ovih dana glavna tema je mladić koji je sav ponosan otišao raditi u Njemačku, a vratio se kući brže nego što su mu se kofere stigle raspakovati. Kako pričaju komšije, mjesecima je pričao kako će “preko granice sve biti bolje” i kako se više neće vraćati.

Govorio je: “Tamo je red, plata, život.” Ma svi ga slušali, čovjek pričao kao da ide u Ameriku – kaže jedan komšija kroz smijeh.

Njegova majka kaže da je sedmicama pripremala stvari za put.

Kupovala mu čarape, jakne, spremala hrane za put. Ja plačem, a on govori: “Mama, ne brini, brzo ću ja vas sve povući gore.”

Na dan polaska pola familije ga ispratilo.

Slikaju se svi, grle ga, komšije izlaze na prozor. On nosi sunčane naočale, sav važan – priča rođak.

Kad je stigao u Njemačku, prvih nekoliko dana stalno je slao slike.

Jedna slika autobus, druga zgrada, treća neka kobasica. Piše: “E ovdje se živi.”

Ali već nakon sedam dana ton poruka se promijenio.

Prvo piše: “Nema naše kafe.” Onda sutradan: “Ljudi hladno ovdje.” Poslije tri dana kaže: “Nema ni normalnog hljeba.” – priča njegov prijatelj.

Majka kaže da je svaki poziv bio sve tužniji.

Govori meni: “Mama, kakvu si ono pitu pravila prošle sedmice?” Rekoh: “Što pitaš?” Kaže: “Onako…” Odmah sam znala da nešto nije dobro – priča ona.

A onda jedno jutro zvoni telefon.

Kaže: “Mama, dolazim kući na par dana.” Rekoh dobro sine, hajde. Kad eto njega već sutra pred vratima s koferima – govori kroz smijeh.

Komšiluk ostao u šoku.

– Pitamo ga: “Šta bi?” A on kaže: “Nije to za mene.”

Kasnije je priznao pravi razlog povratka.

Kaže: “Ma ljudi dragi, tamo samo posao-kuća. Nema naše raje, nema sjedenja, nema mirisa domaće hrane.”

Njegova majka odmah mu napravila pitu, supu i kafu.

Sjedi on za stolom i govori: “E ovo nema ni u Njemačkoj ni nigdje.”

Komšije ga danas često zezaju.

Kad god neko spomene Njemačku, odmah njega pitaju koliko je “izdržao preko”. A on kaže: “Dovoljno da shvatim koliko volim maminu kuhinju.”