Nakon velike pobjede Bosne i Hercegovine nad Italijom, društvene mreže preplavljene su porukama podrške, emocija i ponosa iz cijelog regiona. Među njima se posebno izdvojila objava makedonskog autora Jusufa. Upravo zbog toga, njegova poruka izazvala je lavinu reakcija, a redakciji pristižu brojne poruke čitatelja koji žele podijeliti vlastite emocije i doživljaje ove pobjede.
U nastavku prenosimo njegovu objavu u cijelosti: “Iako sam iz Makedonije i nemam nikakvu porodičnu vezu sa Bosnom i Hercegovinom, oduvijek je nosim u srcu. Ne zato što moram, nego zato što jednostavno ne možeš da je ne voliš. Ima nešto u toj zemlji što se ne može objasniti riječima.
Nešto što te privlači, što te tjera da je osjetiš kao svoju, čak i kada nisi rođen tamo.
Melodičan govor, toplina u duši, širina srca… To se ne uči, to se nosi.
I nakon ove velike pobjede, koja nije samo fudbalska, osjetio sam potrebu da ovo napišem. Da posvetim ovaj tekst.
Da objasnim zašto BiH nije samo država… nego osjećaj.
Ovo nije obična fudbalska pobjeda.
Ovo je bol koja je konačno pronašla način da se nasmije. Ovo je suza koja je godinama stajala u očima sve do ovog meča i konačno pala.
Pobjeda BiH protiv Italije nije samo rezultat. Ovo je priča ispisana patnjom, razdvajanjima, tišinama koje vrište i uspomenama koje nikada ne blijede.
Nekada je ta zemlja gorjela. Nekada je narod bježeći spašavao živote, ostavljajući iza sebe domove, grobove, djetinjstva. Rasuli su se po svijetu sa jednom torbom u ruci i cijelom domovinom u srcu.
Ali je nisu zaboravili!
Godine su prolazile…
Djeca su odrastala daleko od svoje zemlje. Ali u njima je raslo nešto još veće – ljubav koja ne poznaje daljinu.
Danas ta djeca trče po terenu. Ali oni ne trče za loptom. Oni trče za uspomenama koje nisu njihove, ali ih nose kao svoje.
Trče za bolom svojih roditelja.
Za snovima koje neko nije uspio da živi.
U svakom njihovom koraku ima težine.
U svakom dodiru s loptom ima historije.
U svakom golu ima hiljade neizgovorenih molitvi.
I zato se ova pobjeda ne slavi samo glasno. Ona se osjeća u grudima, tamo gdje boli.
Ovo je pobjeda onih koji nikada nisu prestali voljeti.
I kada nisu imali ništa – imali su BiH.
Iako su bili daleko, bili su blizu – nosili su je u srcu i duši.
Ovo je pobjeda srca koje ne zna da se preda.
Duše koja ne zna da se proda.
Naroda koji je naučio da živi s boli, ali nikada bez ljubavi.
To je narod koji je bio slomljen, ali se nije raspao.
Narod koji je plakao, ali nije prestao vjerovati. Narod koji je izgubio mnogo, ali nikada nije izgubio dušu.
Ima nešto u BiH što ne možeš objasniti. Možeš samo da ga osjetiš… ili nikada da ga ne razumiješ.
I upravo zato, ova pobjeda nije samo pobjeda. Ovo je povratak vjere.
Ovo je glas jednog naroda koji svijetu poručuje:
„Bili smo slomljeni… ali nismo nestali.“
Ovom pobjedom BiH nije dokazala samo da može pobijediti na terenu.
Dokazala je da ima dušu.
Dokazala je da ima narod koji se ne predaje.
I pokazala svima da ne možeš odbaciti, podijeliti ili izbrisati zemlju koja se voli srcem.
Ovo je dokaz da je ljubav jača od rata. Da je srce jače od mržnje. Da narod koji iskreno voli – nikada ne gubi.
Zato, ovo nije samo fudbal.
Ovo je život. Ovo je bol. Ovo je ljubav.
Ovo je pobjeda sloge nad podjelama.
Pobjeda naroda nad politikom.
Pobjeda ljubavi nad mržnjom.
Ovo je pobjeda koja se neće zaboraviti!
Ovo je pobjeda koja je ujedinila cijeli Balkan. Pobjeda koja nam je pokazala koliko malo treba da se ovaj napaćeni narod ujedini i zajedno raduje.
Pobjeda i radost koja je BiH bila potrebna kao nagrada za svu ljubav prema domovini koju nose širom svijeta.
BiH nije država… BiH je osjećaj.“, stoji na kraju poruke.
