Dok se Bosna i Hercegovina još bavi posljedicama domaćih slučajeva zagađenja i pitanja odgovornosti, jedan prekogranični ekološki incident iz ljeta 2025. prošao je gotovo nezapaženo u javnosti BiH. Riječ je o događaju u blizini Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“ kod Pljevalja, nakon kojeg su crnogorski i regionalni mediji izvijestili da su kontaminirane vode i jalovina završile u vodotokovima koji vode prema BiH.
Prema dostupnim navodima, na području rudničkog odlagališta (jalovišta) došlo je do problema (spominje se otvaranje ponora/urušavanje), nakon čega su otpadne vode i flotacijska jalovina dospjele u izvorište Badanj, a potom u rijeku Ćehotinu.
Ovo nije lokalna priča jer se Ćehotina kod Foče ulijeva u Drinu, a Drina je važan resurs za snabdijevanje vodom i život nizvodno. Upravo zato su iz Goražda u jednom trenutku upućene preventivne preporuke građanima da vodu ne koriste za piće (dok se ne dobiju rezultati analiza), zbog mogućnosti prisustva teških metala nakon incidenta uzvodno.
U Crnoj Gori je nakon incidenta rađena analiza, a u izvještajima se navodi degradacija kvaliteta površinske vode u zoni ušća izvora Badanj, uz prisustvo teških metala poput olova i cinka, rastvorenih soli i suspendovanih čestica – uz upozorenje da opterećenje može biti rizično za vodene organizme i da se kontaminacija može širiti nizvodno.
Međutim, sportsko-ribolovni klub „Lipljen“ i dio ekoloških aktera tvrde da fokus samo na površinsku vodu nije dovoljan. Oni su tražili širi monitoring posebno analize sedimenta (riječnog dna) i bioloških pokazatelja (bentos, riblji fond), jer se upravo u riječnom dnu zagađenje teškim metalima može “zadržati” i imati dugoročne posljedice.
Dodatno zabrinjava što je, prema crnogorskim izvorima, slučaj bio i predmet inspekcijskih radnji, a spominje se da je postupak/izvidi i dalje u toku. U svakom slučaju, sama činjenica da je riječ o prekograničnom slivu znači da informacije i reakcije ne smiju ostati unutar granica jedne države.
Ovo nije tema za paniku, ali jeste tema za odgovornu provjeru. Najmanje što građani i lokalne zajednice u BiH imaju pravo tražiti je: javno dostupne rezultate mjerenja (voda i sediment), jasne protokole šta se radi kada se desi incident uzvodno, te redovnu koordinaciju nadležnih institucija BiH i Crne Gore – jer teški metali i vodotokovi ne poznaju administrativne granice
